Da li je moguce u proracun stubova ubaciti koeficijente izvijanja iz proracuna stabilnosti i na taj nacin proracunati stubove u pomerljivo sistemu?
Koeficijenti dobijeni u proracunu stabilnosti su isti u oba pravca.
I kako se moze ocitati pomeranje stubova za proracun stabilnosti, jer je potrebno uporediti sa pomeranjem stuba prema teoriji I reda, da bi se zakljucilo da li je sistem pomerljiv ili ne?
koeficijenti izvijanja
Re: koeficijenti izvijanja
Proračun stabilnosti kao svoj glavni rezultat daje kapacitet nosivosti konstrukcije - tj. podatak koliko se može povećavati opterećenje do pojave gubitka stabilnosti konstrukcije izazvane izvijanjem štapova.
Kao međurezultat, dobijaju se i normalne sile u štapovima u trenutku otkaza.
Te normalne sile u štapovima mogle bi se nazvati "kritične" samo u slučaju da se otkaz (gubitak stabilnosti) konstrukcije desio zbog izvijanja baš tog štapa.
U opštem slučaju, u konstrukciji složenijeg statičkog sistema i sa više štapova, gubitak stabilnosti se dešava zbog otkaza manjeg broja štapova jer im je naprezanje dostiglo kritičnu silu dok se u ostatku konstrukcije očekuje da štapovi nisu dostigli naprezanje jednako kritičnoj sili.
Pri proračunu stabilnosti, program prikazuje vrednosti normalne sile pritiska u svim štapovima u trenutku otkaza konstrukcije.
Pored tog podatka, program prikazuje i podatak o duzini izvijanja oko slabije ose pod pretpostavkom da je normalna sila u štapu u trenutku otkaza - kritična sila za taj štap.
U proračunu stabilnosti, za svaki slučaj opterećenja odgovaraće druga vrednost kritične sile.
Podatak o dužini izvijanja neophodan za dimenzionisanje stubova ne bi trebalo da se preuzima iz proračuna stabilnosti. Proračun stabilnosti nije namenjen određivanju dužina izvijanja za dimenzionisanje stubova.
Podatak o dužini izvijanja je izuzetno važan podatak i ima ogroman uticaj na rezultate dimenzionisanja.
Automatizovano određivanje dužine izvijanja na osnovu krutosti susednih elemenata je bilo ugrađeno u program Tower 4 ali smo to iz bezbednosnih razloga ukinuli u sledećim verzijama programa Tower (Tower 5, 6 i 7) Razlog za ukidanje te funkcionalnosti je bio taj da su se neki korisnici prema njenom postojanju i rezultatu njenog proračuna odnosili kao prema neprikosnovenoj i apsolutno tačnoj činjenici bez ikakve potrebe da o dužini izvijanja uopšte i razmišljaju.
Takvo razmišljanje smo procenili kao prečicu do katastrofalnih grešaka jer je sam algoritam određivanja dužine izvijanja koji je propisima preporučen, približan i nesavršen i ne pokriva više specijalnih slučajeva. Zbog toga smo doneli odluku da ukinemo tu prečicu i čime smo nateratli projektanta da posveti dužno vreme i pažnju na gotovo najvažniji podatak dimenzionisanja stubova - dužinu izvijanja.
U širem spisku novina za Tower 8, nalazi se funkcionalnost polu-automatizacije dužine izvijanja u kojoj bi korisnik mogao od programa zatražiti "predlog" za usvajanje dužine izvijanja, ali uz ograničenje da bi na kraju ipak to morao ručno da prihvati i potvrdi.
Kao međurezultat, dobijaju se i normalne sile u štapovima u trenutku otkaza.
Te normalne sile u štapovima mogle bi se nazvati "kritične" samo u slučaju da se otkaz (gubitak stabilnosti) konstrukcije desio zbog izvijanja baš tog štapa.
U opštem slučaju, u konstrukciji složenijeg statičkog sistema i sa više štapova, gubitak stabilnosti se dešava zbog otkaza manjeg broja štapova jer im je naprezanje dostiglo kritičnu silu dok se u ostatku konstrukcije očekuje da štapovi nisu dostigli naprezanje jednako kritičnoj sili.
Pri proračunu stabilnosti, program prikazuje vrednosti normalne sile pritiska u svim štapovima u trenutku otkaza konstrukcije.
Pored tog podatka, program prikazuje i podatak o duzini izvijanja oko slabije ose pod pretpostavkom da je normalna sila u štapu u trenutku otkaza - kritična sila za taj štap.
U proračunu stabilnosti, za svaki slučaj opterećenja odgovaraće druga vrednost kritične sile.
Podatak o dužini izvijanja neophodan za dimenzionisanje stubova ne bi trebalo da se preuzima iz proračuna stabilnosti. Proračun stabilnosti nije namenjen određivanju dužina izvijanja za dimenzionisanje stubova.
Podatak o dužini izvijanja je izuzetno važan podatak i ima ogroman uticaj na rezultate dimenzionisanja.
Automatizovano određivanje dužine izvijanja na osnovu krutosti susednih elemenata je bilo ugrađeno u program Tower 4 ali smo to iz bezbednosnih razloga ukinuli u sledećim verzijama programa Tower (Tower 5, 6 i 7) Razlog za ukidanje te funkcionalnosti je bio taj da su se neki korisnici prema njenom postojanju i rezultatu njenog proračuna odnosili kao prema neprikosnovenoj i apsolutno tačnoj činjenici bez ikakve potrebe da o dužini izvijanja uopšte i razmišljaju.
Takvo razmišljanje smo procenili kao prečicu do katastrofalnih grešaka jer je sam algoritam određivanja dužine izvijanja koji je propisima preporučen, približan i nesavršen i ne pokriva više specijalnih slučajeva. Zbog toga smo doneli odluku da ukinemo tu prečicu i čime smo nateratli projektanta da posveti dužno vreme i pažnju na gotovo najvažniji podatak dimenzionisanja stubova - dužinu izvijanja.
U širem spisku novina za Tower 8, nalazi se funkcionalnost polu-automatizacije dužine izvijanja u kojoj bi korisnik mogao od programa zatražiti "predlog" za usvajanje dužine izvijanja, ali uz ograničenje da bi na kraju ipak to morao ručno da prihvati i potvrdi.
RADIMPEX SOFTWARE TEAM
Re: koeficijenti izvijanja
Jedan od načina provjere jeli potreban proračun po teoriji II reda (barem za čelične konstrukcije) je da se vidi koliki je faktor d (delta) koji daje proračun stabilnosti u Toweru.
Za AB konstrukcije se može primijeniti slična analogija, samo postoji puno više problema zbog ocjene krutosti elemenata (EC2 da je neke smjernice i izraze).
EC3 kaže da se utjecaji drugog reda mogu zanemariti ako je:
acr >10 (a=alfa, odnosno acr = d) za elastični globalni proračun.
Međutim, to i dalje nije potpuni dokaz pomjerljivosti sustava, odnosno opet ostaje problem duljina izvijanja.
Duljine izvijanja još bi se i mogle koristiti iz proračuna stabilnosti kada bi postojala mogućnost u Toweru da se za neki slučaj opterećenja ili kombinaciju mogu vidjeti oblici izvijanja, odnosno nekoliko istih. Prema trenutnom iskazu rezultata vi ne znate da li kritično opterećenje odgovara globalnom bočno-pomičnom načinu izvijanja (tada bi se mogle, ali s velikim oprezom koristiti duljine izvijanja) ili odgovara lokalnom načinu izvijanja samo jednog (npr. zglobno pričvršćenog) štapa. Kod ovog drugog dužine izvijanja se nebi smjele nipošto primjeniti onako kako ih daje proračun.
Smatram da s obzirom na drastičan napredak računala i software-a, nebismo više smjeli raspravljati o dužinama izvijanja. Sve što je potrebno je to da se u proračun mogu unijeti imperfekcije sustava i štapova, bočna opterćenja koja već idu te da se može provesti proračun po teoriji II reda (po mogućnosti P-delta). Tada su duljine izvijanja sve jednake 1*L.
Ovo spominjem pošto vidim da se spominje verzija 8 za Tower, pa mislim da bi bilo dobro da se razmišlja u ovom smjeru.
Za AB konstrukcije se može primijeniti slična analogija, samo postoji puno više problema zbog ocjene krutosti elemenata (EC2 da je neke smjernice i izraze).
EC3 kaže da se utjecaji drugog reda mogu zanemariti ako je:
acr >10 (a=alfa, odnosno acr = d) za elastični globalni proračun.
Međutim, to i dalje nije potpuni dokaz pomjerljivosti sustava, odnosno opet ostaje problem duljina izvijanja.
Duljine izvijanja još bi se i mogle koristiti iz proračuna stabilnosti kada bi postojala mogućnost u Toweru da se za neki slučaj opterećenja ili kombinaciju mogu vidjeti oblici izvijanja, odnosno nekoliko istih. Prema trenutnom iskazu rezultata vi ne znate da li kritično opterećenje odgovara globalnom bočno-pomičnom načinu izvijanja (tada bi se mogle, ali s velikim oprezom koristiti duljine izvijanja) ili odgovara lokalnom načinu izvijanja samo jednog (npr. zglobno pričvršćenog) štapa. Kod ovog drugog dužine izvijanja se nebi smjele nipošto primjeniti onako kako ih daje proračun.
Smatram da s obzirom na drastičan napredak računala i software-a, nebismo više smjeli raspravljati o dužinama izvijanja. Sve što je potrebno je to da se u proračun mogu unijeti imperfekcije sustava i štapova, bočna opterćenja koja već idu te da se može provesti proračun po teoriji II reda (po mogućnosti P-delta). Tada su duljine izvijanja sve jednake 1*L.
Ovo spominjem pošto vidim da se spominje verzija 8 za Tower, pa mislim da bi bilo dobro da se razmišlja u ovom smjeru.