Jurisco wrote:Pozdrav Kolegi!
Preporucujem da svaku poziciju proracunate izdvojeno kao da radite peske proracun (roznjaca - kontiunalac, resetka kao prosta greda itd. itd.)
Razlog: U prostornom modelu ako imate resetku koja se ne oslanja u svome tezistu povlaci sa stobom stubove i dolazi do preraspodele uticaja sa gornjeg pojasa resetke na roznjace koje su u odelu u istoj ravni kao gornji pojas resetke.
Principielno sve elemente pre unosa u 3D model treba proveriti ravanski ako je moguc. Sigurnost je bitna. U 3D modelu ce se uticaji preraspodeliti usled elasticnih deformacija konstrukcije i to je sasvim u redu ali izdvojeni proracunom sigurni ste u to sto radite.
Pozdrav!
Ne bih se baš složio s Vama! Rekao bih da je ovdje prvenstveno problem u nedovoljnom inženjerskom iskustvu sa 3D modelima.
Ponašanje se svakog konstruktivnog elementa može definirati u Toweru nizom faktora, i ako se ti faktori korektno definiraju nema razloga da se treba sumnjati u 3D tretiranje konstrukcije.
Razlika je samo u tome što se kod pješaćkog proračuna idealiziraju neke situacije kako bi se pojednostavile stvari kod proračuna (npr. kod dimenzioniranja podrožnice (rožnjača) se ne uzima u obzir uzdužna sila,a postoji li ona zapravo?-naravno da postoji ako je podrožnica sastavni dio krovnog poprečnog vjetrovnog sprega).
Na kraju krajeva, ako baš želite, kolega mirne duše može kreirati 3D model sa proizvoljnim poprečnim presjecima štapova, dobiti rezne sile u poprečnim presjecima i na njih pješački dimenzionirati elemente (ako se baš boji preraspodjele naprezanja zbog krutosti pojedinih poprečnih presjeka). Eto, ovo shatite kao samo mali komentar, ne i kritiku, jer vjerujem da je namjera bila dobra.