Zbog ovoga : 1 ≤ cotθ ≤ 2,5 se javlja potreba po poprečnoj armaturi koja varira do faktor dva (okruglo). Ovo doista stvara nedoumicu, međutim nije tako strašno, mi uvijek nađemo rješenje.
Kod nosača se to veoma elegantno rješava sa podužnom armaturom, koju obično dajemo po visini nosača, uzduž vajskih stranica.
Nekadašnji austrijski propisi (ON B 4200, Teil 8, ako se dobro sjećam..) traži da je ta podužna armatura jednaka ( i po profilu i razmaku) kao poprečna armatura.
Na ovaj način preko svake pukotine imamo barem dvije grane od spona i barem dvije horizontalne palice istoga profila. Dakle ona razlika od 2x se ovim istopi (uglavnom) . Ovu armaturu (konstruktivno) obično itako ugrađujemo.
Kod ploča sa ka pitelom imamo sličnu situaciju . Obavezni smo 50% pozitivne armature voditi preko oslonca, a s ovim smo upravo postigli isti efekat kao kod nosača sa onom horizontalnom armaturom.
Dakle, polovica armature za poprečne sile se pokriva horizontalnom armaturom, a polovica sa sponama i anulira se varijacija kuta theta, koja odista postoji. Ona postoji u ograničenom području, u blizini ležišta- negdje do 3 visine presjeka, a dalje je theta veći od 45 stupnjeva, da bi u L/2 iznosio 90.
Dakle, θ = 45°, bez ikakve zadrške...ako bi se mene pitalo.
Nadam se da nisam bio naporan.
Hvala Radimpex-u što nam dozvoljava ovakve vrste rasprava.
pozdrav
Vranješ

